Pčelinji otrov je tekućina koju pčela proizvodi u svom tijelu. U medicini se već dugi niz godina koristi za liječenje raznih bolesti na način apiterapije. Osnovna funkcija pčelinjeg otrova je zaštita same pčele, ali i cijele zajednice. Pčelinji otrov proizvode mlade pčele do 18. dana života. Nakon što se proizvede, pčelinji otrov se stavlja u poseban mjehur do kraja njezina života ili do napada nekog grabežljivca u kojem slučaju pčela iz svog mjehura isporučuje otrov u količini od 0,3-0,5 mg.

Pčelinji otrov je gusta tekućina specifičnog mirisa i gorkog okusa. Poznato je da je pčelinji otrov 30% aktivniji od zmijskog otrova. Međutim, količina zmijskog otrova koju isporučuje ugriz zmije mnogo je veća (na primjer, jedan ugriz zmije poskoka jednak je 350 ugriza pčela).

Pčelinji otrov je složena mješavina bjelančevina koje uzrokuju lokalnu upalu na mjestu ugriza pčele, a djeluju i kao antikoagulans. Jedan ugriz pčele oslobađa 0,1 mg otrova u ljudsku kožu. Može se deaktivirati alkoholom. Oko 1% ljudske populacije je alergično na apitoksin.

MELITTIN čini oko 52% svih peptida u otrovu. Melitin je snažno protuupalno sredstvo i izaziva lučenje kortizola. Jedna je od glavnih komponenti za određivanje kvalitete pčelinjeg otrova.​

Ostale tvari prisutne u manjim količinama u pčelinjem otrovu:​
Apamin, adolapin, fosfolipaza A2, hijaluronidaza, histamin dopamin, inhibitori proteaze.

Mješavine ovih komponenti imaju različite učinke na ljudske organe. U većini slučajeva ubodi pčele su samo neugodni, ali ponekad uzrokuju jaku bol ili čak anafilaktički šok (liječi se injekcijom adrenalina). Općenito, 300-400 uboda smatra se smrtonosnom dozom za ljude. Istraživanja pokazuju da pčelari s godinama stječu imunitet na pčelinji otrov, a nove spoznaje upućuju na to da u svakom organizmu postoji okidač alergena. To nam govori da bi čak i pčelar koji je do sada primio više od stotinu ili tisuću uboda bez veće fizičke reakcije mogao postati alergičan.